Odabir prezimena nakon udaje – tradicija i običaji

Odabir prezimena nakon udaje – tradicija i običaji

 

Odabir prezimena nakon udaje slobodni je izbor žene u svim razvijenim zemljama, međutim, mnogi parovi još uvijek po tom pitanju idu tradicionalnom stazom, te većina žena mijenja svoje prezime nakon udaje, posebno u Americi i zemljama Balkana.

Istraživanje provedeno u Americi otkrilo je kako je početkom 1980-tih tek 1 posto žena ostavljalo svoje prezime, što se povećalo do kraja desetljeća na 9 posto, a 1990-tih svoje prezime je zadržavalo oko 23 posto žena, s tim da se brojka 2000-ih nešto smanjila, za oko 3 posto, te kasnije opet porasla na oko 30 posto. Veću sklonost zadržavanja prezimena imaju više obrazovane žene, kao i one koje ulaze u brak u kasnijim godinama. Žene koje se vjenčaju katoličkom ceremonijom vjenčanja u Americi najrjeđe mijenjanju prezime, a najčešće one koje imaju civilno vjenčanje, čak njih 55,9 posto.

Nevažno kojoj strani vi naginjali, kada je u pitanju promjena prezimena većina žena kao najveći problem vidi mijenjanje identiteta koje se događa promjenom prezimena. Studija je otkrila kako dvije trećine Amerikanaca smatraju kako je najbolje da žena uzme muževo prezime. Osobe koje smatraju da bi žena trebala promijeniti prezime taj stav pravdaju „kolektivnim ili obiteljskim identitetom“. Prema njima, vjenčanjem oba supruga se odriču svog individualnog identiteta, te postaju dio obitelji (kolektivnog) identiteta, ali kroz studiju nije dalje pojašnjeno zbog čega te osobe smatraju da bi žena mijenjala prezime u službi kolektivnog identiteta, a ne suprug.

Drugi od razloga koji se navodi je želja da djeca imaju isto prezime kao roditelji, a treći razlog je kako je to jednostavno dio tradicije koje bi se žene trebale pridržavati.

I kod oko 30 posto osoba koje smatraju da žene ne trebaju mijenjati prezime, sve se vrti oko identiteta, jer ih većina smatra kako mijenjanjem prezimena se odriče svog dosadašnjeg osobnog identiteta. Oni smatraju kako promjena prezimena znači gubitak osobe kakva je bila do tada.

Iako se u medijima najviše govori o profesionalnim razlozima (žene s uspješnom karijerom zadržavaju prezime) kod većine žena koje bi zadržale prezime taj razlog nije na vrhu argumenata. Uglavnom se radi o osobnom identitetu.

Dalje, studija je pokazala kako gotovo da nema slučajeve u kojima muškarac mijenja prezime, to je napravila tek nekolicina, iako oko 50 posto osoba kaže kako im je to sasvim u redu. Međutim, dolazi do novog trenda gdje i muškarac i žena uzimaju jedno od drugog prezimena. Tako kreiraju zajednički identitet u kojem su oba partnera ravnopravna.

Dalje, u studiji se ističe kako je argument „jedna smo obitelj i trebamo imati jedno prezime“ postao gotovo smiješan u Americi. „Što je kompliciranija obitelj, to postaje kompliciranije pitanje prezimena. U slučajevima razvoda i ponovne udaje, žena može imati prezime iz prijašnjeg braka, što će biti potpuno drugačije od prezimena njene djece, muža, a čak i od njenih roditelja“, kaže Wattenberg, jedan od stručnjaka koji su sudjelovali u studiji i analizi istraživanja.

Prema Američkim osiguravateljskim kućama, čije su procjene postale mjerilo mnogih vrijednosti, Amerikankama se kao najbolja opcija savjetuje mijenjanje srednjeg imena u muževo prezime, što bi bilo ekvivalentno našem dodavanju muževog prezimena na svoje, jer su tada premije osiguranja najniže.

U Americi u samo 6 država, Georgia, Hawaii, Iowa, Massachusetts, New York i North Dakota dozvoljavaju jednostavno mijenjanje prezimena nakon vjenčanja muškarcima kao i ženama. U 44 države žele li muškarci promijeniti prezime moraju prolaziti kroz skup proces i poprilično kompliciran.

U zemljama Europe, to je mnogo jednostavnije. Npr. U Velikoj Britaniji to se može napraviti uz zahtjev za samo oko 30 eura i izjavu kako je novo prezime legalno i da drugi nemaju ništa protiv mijenjanja.

Za razliku od Amerike u nekim zapadnoeuropskim državama običaj je da žena na svoje prezime doda suprugovo (Nizozemska).

Također, neke vjere (islam) sugeriraju kako bi žena trebala zadržati prezime jer prema nekim teorijama postoji vjerska zabrana mijenjanja porijekla, ali i u mnogim katoličkim zemljama npr. Italija prisutna je tradicija da žena zadržava svoje prezime. U Italiji nakon udaje, ženama zakonski ostaje njihovo prezime, a da bi dodale muževo, moraju podnositi posebne zahtjeve. U nekim zemljama španjolskog govornog područja, žene zadržavaju svoje prezime, a i djeci se daje prezime oba roditelja.

Koje su sve opcije moguće u Hrvatskoj:

– Možete zadržati svoje prezime, a suprug svoje
– Možete uzeti muževo prezime
– Možete oboje uzeti oba prezimena
– Žena može dodati muževo prezime, a on zadržati svoje
– Možete izmiješati vaša prezimena i od slova kreirati novo jedinstveno prezime
– Ili suprug može uzeti vaše prezime.

U svakom slučaju, odluka o prezimenu nakon braka nije jednostavna, ali je osobni i sporazumni stav osoba koje ulaze u brak, te je kao takvu treba poštivati.